Most ponad burne rijeke by Dalibor Talajić

Most ponad burne rijeke Reviews

• 
  Željko Erceg

  Uh, kako pričati o ovoj knjizi, knjizi koja govori o iskustvu jednog od najvećih heroizama našeg doba, životu uz i za djecu s posebnim potrebama, bezuvjetnoj ljubavi koja teče 24 sata dnevno i borbi za pomicanje planina, milimetar po milimetar, nekad mjesečno, a nekad godišnje. Stotinu puta sam rekao da ti ljudi u društvu moraju na prvo mjesto, zatim nitko pa nitko pa nitko, a zatim mi je svejedno.
  
  Odmah moram napomenuti, ovo nije roman, ovo su svjedočanstva, zapisi, skoro pa priručnik.
  
  Talajić je imao strpljenja staviti na papir prvih 6 godina života uz svog sina, od neprepoznavanja problema do suočavanja sa zadatkom i borbom na sve načine, pa sam se ponekad osjećao neugodno voajerski "ulazeći u njihov dom". Ne sumnjam da su izostavljene brojne administrativne i društvene komplikaže i mnoge crne stranice, ali već ovo što je opisano, to što su njih dvojica proživjela moglo bi napuniti nekoliko sezona emocijama natopljene, ali vrlo poučne i inspirativne TV serije.
  
  Teško je čitati, a kamoli proživjeti sva ta hvatanja slamki spasa i terapija svih vrsta, od kozmičkih do baletnih, nade, mala velika slavlja, višemjesečne napore za sitno ogroman pomak ...
  
  Vjerujem da je ova knjiga već poznata krugu ljudi koji se suočavaju s istom stvarnošću, bilo kao roditelji, skrbnici, terapeuti, ali, ja, kao otac troje djece "bez posebnih potreba" rado bih je preporučio svakom roditelju, svakome jer je najbitnija pouka "ništa nam nije prirođeno, sve treba naučiti" ♥
  
  PS ... i da ne zaboravim, iako sam samohrani otac postao kad su moji imali 18.5 / 11.5 / 8.5 , ovo je za mene samo trećina napisane knjige kojoj nedostaje i Radamesov pogled i pogled Radamesove mame.
• 
  Kämen

  Dalibor je požrtvovni tata heroj koji se bori na nekoliko frontova. Sa dijagnozom svog sina i problemima koje ona uzrokuje svakodnevnom životu, pronalaskom odgovarajuće terapije koja će ga ponekad odvesti i u pseudoznanost ili testirati njegova osobna uvjerenja, te prihvaćanjem sinove dijagnoze i realizacije da život i njihov odnos neće biti jednostavan i idiličan kako ga svaki roditelj zamišlja i priželjkuje.
  
  Iako me nekoliko rečenica u knjizi duboko ganulo, ipak sam recimo očekivao nešto više.
  Koliko vidim, ovo je Daliboru prva knjiga, a inače je profesor klarineta i crtač stripova (i to fantastičan, s obzirom da je i samouk) ali proza mu je nekako "zadihana". Rečenice su mu kratke i često pune ushita kao da je na kraju svake tri uskličnika.
  
  Isto tako, nedostajalo mi je malo širine, privatnog života, iako shvaćam da autor svjesno nije htio rastezati svoju bivšu i sadašnju vezu iz poštovanja. Većinom je fokusiran na razne stručnjake i terapije kroz prvih 5 godina (za koje osobno smatram da nisu puno pomogle i da su im čak oduzimale dragocjeno vrijeme), a tek na zadnjih par stranica pronalazi odgovarajuću terapiju u Beogradu koja daje početne rezultate (ABA) i onda knjiga naprasno završava bez da zapravo znamo ono najbitnije, kako se dječak snašao u školi i je li mu se situacija popravila uz ABA-u i koliko.
  
  S obzirom da je zaista talentiran ilustrator, mislim da je pogriješio formu i trebao svoju priču predočiti u stripu.
• 
  Anita Kovacevic

  Nešto najteže u životu je ne moći pomoći vlastitom djetetu. Nešto najporaznije u životu je odustati od svog djeteta, pa čak i od bilo čijeg djeteta. Suočiti se i boriti sa vlastitom slabošću da zaštitiš onog tko o tebi ovisi a koga voliš više od svega - to zahtijeva ogromno srce, hrabrost, pa možda i tračak ludosti, onakve kakva proizlazi iz posebnog roditeljskog srca. S takvom nas ludom upornošću, bolno iskreno, toplo i duhovito, potpuno nenamjerno ali djelotvorno, suočava autor. Ne maže nam oči ružičastim premazom, ne zavarava nas brzim rješenjima ili savršenom borbom bez greške.
  Ovo je jedna od onih velikih ispovijesti koju ne možete čitati zatvorena srca i uma, jer je pisana otvorenog srca i uma. Neću nikad zaboraviti kako sam se osjećala kad sam je pročitala - zadivljena snagom ljudskog duha, djeteta i roditelja podjednako, preplavljena toplinom i zahvalna na svakom trenutku koji mogu provesti sa svojom djecom. I zahvalna Daliboru što je ovu osobnu, tešku, čudesnu životnu priču s nama podijelio, jer sam sigurna da to nije bilo lako. Ne mogu zamisliti što prolazi kroz glavu i srce svim roditeljima autistične djece dok čitaju Most ponad burne rijeke, ali znam koliko su ovakvi mostovi neprocjenjivo važni - među roditeljima i među djecom. Bez obzira koliko burne bile rijeke.
• 
  Lidija

  Nisam sigurna mogu li uopće napisati primjeren osvrt na ovu knjigu. Iako mi je Daliborova priča donekle poznata (FB i te stvari) i iako sam dosad pročitala mnogo njegovih kraćih priča o njegovom sinu, životu s njim i svemu što su zajedno doživljavali i proživljavali, ova me je knjiga strahovito dirnula. Na trenutke sam ostajala bez daha, plakala sam, ali se uspjela i nasmijati. Sve na najbolji mogući način.
  Dalibor nije pisac. Ali pisanje mu svejedno ide nekako prirodno, kao, vjerujem, i osjećaji i životna borba i - disanje. Način na koji on zna prikazati i izraziti svaki događaj, svaki osjećaj, svaku priču dira čovjeka do dna. A tako je, naizgled, običan. Ne može to svatko. (Bila mi je, primjerice, u rukama i knjiga jedne mame koja također nije književnica, ali koja je sa svojim djetetom imala, recimo, slične teškoće, pa je napisala knjigu o tome. To je zaista neusporedivo. Rekoh, ne može to svatko tako kao Dalibor.)
  Samo neka sve bude dobro i neka dalje ide pobjednički. Majstore! :)
• 
  Barbara

  Prekrasna knjiga koja nas vodi na putovanje kroz istinski tešku, dugotrajnu i upornu borbu jednog oca. Priča o izdržljivosti, suočavanju, raspadanju svega što nam je poznato i čini nas sigurnima, priča o malim koracima, velikim pobjedama...priča o Ljubavi.
  Iako je tema teška i često dolaze suze na oči, osjećaji koji na kraju ostaju su divljenje i zahvalnost. Divljenje prema ocu, zahvalnost za život koji živimo. Topla preporuka za svakoga tko se susreće sa sličnom ili istom situacijom, ali i za sve ostale koji žele obogatiti svoj život i zahvaliti za svoje blagoslove.
• 
  Bojan Lazić

  Premda obiluje detaljima koji opisuju decu s poremećajima iz autističnog spektra, konkretno o detetu koje pati od senzorno-motorne disfazije, ovde je reč o ispovesti oca koji je deo svog života, od rođenja sina pa do njegovog konačnog pomaka u oporavku posvetio upravo tome – oporavku detata i „čupanju“ iz ralja opake dijagnoze. Na momente priča se čini kao neverovatna, jer teško je poverovati da čovek, makar se radilo i o rođenom detetu, ima toliko snage, hrabrosti i volje da se u koštac uhvati sa ovakvim stanjem i da se sav trud na kraju isplat jer je ishod bio suprotno od očekivanog – postepeni ali sigurni oporavak i kretanje ka boljem sutra. Poglavlja su kratka i jasna, font normalan, prored nešto veći od uobičajenog, ali sadržaj knjige toliko pleni da se jednom započeta teško ispušta iz ruku. Za svaku preporuku je i onima koji imaju sličnih poteškoća i porodičnih situacija, ali i onima koji se nikada ni sa čim sličnim nisu sreli. Ovi drugi posebno, jer će i te kako čitajući ovu knjigu shvatiti da i kad pomisle da im je teško treba da se sete da ima onih kojima je još teže.
• 
  Katarina Jozinović

  • Jer autizam je riječ koja nosi toliku težinu da odmah upućuje na konačnost.
  Poput neke kletve.
  I nema talismana, nema formule, nema djelovanja koje će rastvoriti taj okov u kojem je zarobljeno dijete tek tom riječju...autizam.
  
  • Budućnost kujemo u sadašnjosti. Ako sadašnjost izbjegavamo, budućnosti nećemo ni imati.
  
  • Svi mi imamo težnju za sigurnošću. Za nekakvim sigurnim okruženjem i za ustaljenim ritmom događanja.
  To nam daje privid mira.
  Ne želimo promjene. Ne želimo talasati. Promjene nam nisu privlačne jer nas upućuju na jednu i jedinu životnu istinu: ništa nije stalno. Ništa nije sigurno.
  
  • Ljubav nije davanje, nije dijeljenje.
  Ljubav je zahvalnost. Iskrena i potpuna, na svemu što nam stiže u susret: i lijepom i onom što nam se i ne čini takvim.
  
  ♡
• 
  Maja Antolić

  Dalibor je kralj. Car. Ljudina. Vidjela sam sto moze majcinska ljubav, ali ova oceva je jednako snazna i pomice planine. Fantasticna prica poslije koje cete imati snage i za vlastite izazove.
• 
  Ana Marija Šir

  Topla i inteligentna knjiga, apsolutno remek djelo.
• 
  Pejsmejkr

  Topla preporuka.
• 
  Boris Yugi

  Naj teze je roditelju kad ima bolesno dijete .Autizam je nezgodna bolest .
• 
  Ludamater

  Odlična knjiga!