Zašto psujem by Vedrana Rudan

Zašto psujem Reviews

• 
  Nataša

  Moram priznati da zaista nisam ljubitelj prostakluka i psovki u knjigama (nek mi ne zamere ljubitelji Bukovskog i ostale ekipe)...ne glumim nikakvu finoću (naprotiv, i sama često opsujem kao kočijaš), jednostavno mi to dvoje ne ide zajedno... Ali, ovo je Vedrana Rudan :) možemo li nju zamisliti bez psovki? :)
  Sama knjiga na mene nije ostavila preterano snažan utisak, ali se sa većinom stvari koje gospođa Rudan piše u potpunosti slažem (povremeno pročitam njen blog ili poneki interview) i skidam joj kapu što je i ovaj put ostala dosledna sebi - surovo iskrena i bez dlake na jeziku...
  Da završim u njenom stilu, citiraću Mila Kekina iz Hladnog piva - "žena koja ima muda". Definitivno.
• 
  Kristi

  Razumijem zašto psuje, kad imaš dojam da cijeli život govoriš i nitko te ne sluša, postaje oslobađajuće koristiti kočijaške psovke ... s nekim njenim stavovima se slažem gotovo 100%-tno, a s nekima daleko manje. No, kako i ja idem prema njenim godinama, možda se na kraju oko svega usaglasimo ;-)
• 
  A. B. J.

  Knjiga postavlja pametna pitanja. Pitanja koja treba postaviti.
  
  No, za moj ukus, sama stajališta su previše ekstremna. To ne znači ništa loše, nego da se u neku ruku slažem sa spisateljicom, a u drugu mi ode u krajnost i izgubi se bit. Čak mi se na trenutke čini kao da je ogorčena na sve i svakog, ali, to je greška. Nju vrijeđa svijet, koji je nastao. Svijet kojeg je ona gledala pretvorilo se u ruglo i kremu. Sve je estetika, nigdje borbe, nigdje snage.
  
  Priča o djeci, braku, državi, pobačaju, modi, obrazovanju - naravno, o ženi. Problemu žene. Predrasudama nad ženama. Kao da su se povećale, umjesto da se, nakon silnih borbi, smanje.
  Imam dojam da je spisateljica izdana od strane žene. Od Hrvatske. Ma života uopće.
  
  Ipak, još se ne da. Još uvijek se bori. Kroz eseje i kolumne, kroz tekstove na portalima. Još se bori.
• 
  Isidora

  Čak i najveći "lingvopuristi" s vremena na vreme moraju priznati kako su psovke ne samo deo našeg jezika, često i odraz njegove maštovitosti, već pre svega svojevrsni "ventil" za nagomilane frustracije, te glasni, jasni, nedvosmisleni sažetak onoga što povremeno svakoga od nas tišti. Naravno, presudnu razliku čine trenutak, okolnosti i NAČIN na koji se "ružne reči" upotrebljavaju - a Vedrana Rudan to čini jedinstvenim, sebi svojstvenim, britkim i neodoljivo šarmantnim manirom. "Skenirajući" i ubojito, bez imalo volje za povlađivanjem ili udvaranjem bilo kome, pogađajući u srž mnogih problematičnih pojava, ne štedi baš nikoga, uključujući tu i samu sebe. Možda mnogima beskompromisni Vedranin izraz neće prijati, možda će se pomalo i ljutnuti kada se prepoznaju u nekim od navedenih "prozivki", ali teško će joj osporiti istinoljubivost, pomalo donkihotovsku borbenost i želju za otvorenim komentarisanjem različitih tabu-tema, od estrade do socijalnih pitanja, od roditeljstva do religije.
• 
  Violeta Petrovska

  Ќе си одам на штиклици бреее, ако може Брена, можам и јас...
• 
  Марија

  Zanimljiva, neobična, vulgarna, osetljiva... Rudan se boji mnogo stvari, ali se ne boji da ih opsuje i iskaže svoje mišljenje. Ipak, njena dovitljivost više se nazire u njenim nastupima nego u ovom odabiru njenih postova sa bloga. Čini mi se da se od nje više očekuje nego što zapravo pruža.
• 
  Milica Miljanović

  Volim ovu ženu. Brutalna, iskrena, sirova, pobunjenik. Piše ono što pola žena misli, ali prećuti, ne uradi, ne pokaže. Jedino što mi je zasmetalo su neke nepotrebne psovke i vulgarizmi, moglo je to u mnogo manjoj mjeri, ali - to je ona.
• 
  Željana Dakić

  Fenomenalna. Brutalno istinita. Komicna i tragicna. Pogadja u sridu.
• 
  Davor

  Mučenje
• 
  Snezana Nena Tratulovic

  Nije loše. Žena zna šta se prodaje.
• 
  Biljana Bogdanovska

  Одлична!
• 
  Vladimir Momčilović

  Više volim Vedranine romane.